Torta za Isusa

Hodajući jučer ulicama našeg prekrasno okićenog grada Zagreba, dala sam se na razmišljanje o Božiću. Činjenica je da je Božić većini stanovništva najdraži blagdan. Razlozi su vrlo jednostavni, puno poklona, lijepo ozračje, puno lijepih pjesmica... dalje da ne nabrajam. I meni je to lijepo, uživam u ozračju svjetlećih lampica, okićenih izloga, borova i grana na drvećima. Istina je da me takva atmosfera dirne i razveseljuje. Ali u mom srcu ima još nešto jače i ljepše što me razveseli, a to su male jaslice u kojima leži moj ljubljeni Spasitelj. Zahvalna sam Bogu što sam i ja pozvana slaviti Njegov rođendan, jer uistinu mu želim doći s najljepšim darovima kakve samo On zaslužuje. Nedavno sam dobila mail koji tako jasno opisuje Isusovu radost zbog slavlja njegovog rodjendana, ali ujedno još veću tugu zbog toga što On kao slavljenik nije pozvan na svoj vlastiti rođendan. To je činjenica koja i mene rastužuje. Što se to događa s ovim svijetom? Što je to u ljudskim srcima tako važno da se ne sjete Onoga zbog kojega je taj dan i stvoren?

O Bože, o mali moj Isuse u jaslicama, tako si dobar i tako si blag, pa opraštaš i taj propust. Neka svijet bude tvoja rođendanska torta, a lampice svjećice. Prikazujem ti Isuse te svjetleće lampice - daj da oni koji ne vide dalje od njih, u njima vide Tvoju svjetlost. Ti znaš koliko će se lampica upaliti taj dan, i Isuse, iako ne svjesni svojih slabosti i svoje grešnosti, molim Te da u svakoj toj lampici vidiš po jedno ljudsko srce. Srce koje se daruje Tebi i želi biti tvoj poklon i svijeća na Tvojoj rođendanskoj torti. Amen!