05 studenoga, 2007

Trpljenje



Progonstva jesu sastavni dio programa. Ona su neizbježna. I naše najbolje nakane Ijudi koji put krivo shvaćaju. Idu čak dotle da nas kleveću. A to ne čine samo protivnici nego često puta i dobre, pobožne duše. Velika je tuga kad ti neki Ijudi, u ime Boga, zatvore sve putove, bestidno poruše što si uspio sagraditi. Što sada? Iskušenja su nužna. Zašto? Da bismo naučili slušati i trpjeti. A samo tako se učvršćuje duša. Ako nam je milost uistinu zapalila srce, dobit ćemo veliku volju da trpimo. Moramo doživjeti i proživjeti prezir i poniženje, kako bismo zasvjedočili Ijubav prema Gospodinu i njegovoj majci. Trpljenje je najbolja škola Ijubavi. Najuspješnije djelujemo kad upadnemo u tamni oblak, puni tuge i žalosti, kad smo progonjeni, bez utjehe, dok doživljavamo neuspjeh za neuspjehom, kad nam se i najbolji rugaju, dok nas ismijavaju, omalovažavaju, u nas sumnjaju, kad nas preziru, a mi sve to hrabro podnosimo za Ijubav Isusovu. To je preduvjet za plodnu akciju. Ni to nije dosta. Takvim postupkom protivnici moraju razgorjeti našu Ijubav za njih, a nju pokazujemo tako da se za njih molimo. To su temelji akcije bez kojih nema uspjeha. I ne smijemo se žalostiti ako ne vidimo plodove svoga rada. Naše zasluge Bog može upotrijebiti i poslije naše smrti.

Znate li tko je bio sveti Brcko???

Dugo nisam pročitala ovako sladak životopis nekog sveca. Pročitajte, jer vjerujem da će i vas oduševiti žvot ovog dragog, ali i nepoznatog nam sveca kao što je oduševio i mene... Tko zna - možda bude predstavljen već iduće godine na "Holywinu". Heheh... :)
Pišem o tom biskupu iz nama vremenski dalekog IV. stoljeća jer se po njemu u blizini Zagreba naziva župa Brckovljani, kojoj je on i zaštitnik. Kad o njemu pišemo, moramo odmah postaviti pitanje: kako to da je jedan čovjek, koga složno i povjesničari i legende opisuju kao osobu veoma teška značaja, malo preporučljivu, mogao ipak doći do milosti nedvojbene svetosti?
Povijesna je, naime, činjenica da je Brcko bio učenik osobe izuzetne svetosti, svetog Martina, slavnog turonskog biskupa, čiji se blagdan 11. studenoga vrlo svečano slavi jer on se ubraja među najpopularnije svece. Isto je tako činjenica da je Brcko bio neposrednim nasljednikom sv. Martina na njegovoj biskupskoj stolici, kao i da mu je postao takmacem u natjecanju za svetost, barem u kasnijim godinama svoga života.
Da bismo upoznali duh podnošljivosti i strpljivosti sv. Martina prema njegovu prilično svojeglavu i tvrdu učeniku Brcku, neka posluži ova njegova izreka: »Ako je Krist podnosio Judu, zašto ja ne bih podnosio Brcka?« Prije nego je Brcko postao svetac, bio je, zaista, i nepodnošljiv, i uobražen, i razdražljiv, i sklon na klevetanje, dakle, pun mana. Brcko je bio najprije u Toursu đakon biskupa sv. Martina, pomalo mu zavidan zbog njegove svetosti.
To je išlo tako daleko da bi, onima koji su željeli vidjeti sv. Martina zbog njegove velike svetosti, govorio ovako: »Tražite toga bezumnika? Gledajte ga: eno ga tamo, kao i uvijek gleda u nebo kao luđak!« Za Brcka svečeva uzvišena viđenja ne bijahu drugo do smiješna praznovjerja, njegova strogost samo licemjerstvo, njegova mudrost ludost. On je bio tako umišljen da je u turonskoj, pa čak i u cijeloj Crkvi, savršenim držao jedino samoga sebe. No u stvarnosti je Brcko bio sam veoma nesređen i nezgodan redovnik koga je sv. Martin često puta morao prekoravati. Na sreću je to uvijek činio razborito i s ljubavlju, što je bila uspješnija metoda odgajanja. Govorio mu je da je došao u samostan siromašan, a sada drži za sebe konjušnice i sluge. No branio ga je kad mu je netko iz svoje bolesne mašte prišivao da se on osim konja i slugu okružio i dražesnim sluškinjicama.
Sv. Martin je bio dalekovidan čovjek pa je shvatio da i njegov još nesređeni đakon jednoga dana može ipak doći do duhovnog savršenstva. I zbog toga nije prestajao prema njemu biti krajnje strpljiv i očinski dobrohotan. Prorekao mu je da će ga čak i naslijediti na biskupskoj stolici, ali da će kao biskup imati poteškoća te morati mnogo trpjeti. Tako je i bilo. Sv. Martin je umro svršetkom IV. stoljeća, a Brcko ga je naslijedio.
Postavši biskup, bio je daleko od toga da odmah postane savršen. To je postao malo-pomalo, radeći na izgradnji svoga značaja te vlastitom duhovnom i ćudorednom savršenstvu. Vremena je, hvala Bogu, imao, jer je bio biskup gotovo pola stoljeća. Kad je ostario, jedna ga je teška kleveta prisilila da napusti grad Turon i ode u Rim. Vratio se nakon 7 godina kad je bio oslobođen svake sumnje. Jedan za drugim poumirali su dvojica biskupa, koji su bili izabrani nakon njega, te je on opet mogao uzeti u svoje ruke upravu biskupije.
Posljednjih je godina naročito pokročio u svetosti te na taj način iskupio slabosti prijašnjega života. Uvidio je i veliku svetost svoga negdašnjeg učitelja sv. Martina te svoje nesmotrenosti prema njemu iskupio gradnjom prve bazilike na njegovu grobu. U istoj je bazilici pokopan i on, nakon što je preminuo u dubokoj starosti. Narod je i njega počeo častiti kao sveca.
Život sv. Brcka uči nas da za svetost nikad nije kasno, uči nas da i po prirodi teški značajevi mogu uz Božju milost i rad na samome sebi postići kršćansko savršenstvo. Štoviše, onaj koji se morao boriti s više slabosti, svladati veće poteškoće, pokazuje još zaslužniju svetost od onoga koji je nekako već po prirodi dobar. To nas može veoma ohrabriti da ne padamo u malodušnost zbog svojih slabosti, već da uvijek upiremo pogled prema Gospodinu koji i od kamenja može stvoriti djecu Abrahamovu i od tvrdih i oporih značajeva prave svece.

Tko je sv. Emerik?

Danas se slavi i spomendan sv. Emerika čije ime mi Hrvati nazivamo Mirko, a što ga i kod nas nose mnogi muškarci. Tome je mladom svecu u živopisnim Šestinama kod Zagreba posvećena župna crkva, pred kojom se nalazi i grob velikana naše nacionalne povijesti, velikog Hrvata i borca za hrvatsku državnost, dr. Ante Starčevića. Šareni krov župne crkve Sv. Mirka u Šestinama, sama crkva sa svojim lijepim grobljem naročito ožive baš u ove prve dane studenoga kad slavimo i ovoga sveca i kad su od Dušnoga dana još svi grobovi puni svježih i bujnih krizantema, toga najljepšega kasnojesenskoga cvijeća. Jedna je takva krizantema bio i sv. Mirko, koji je umro mlad, u cvijetu mladosti.
On je bio sin sv. Stjepana, prvog ugarskog kralja, u koga je otac stavljao velike nade. Godinu mu rođenja ne znamo točno, već samo približno. Rodio se između 1000. i 1007. godine. Odgajao ga je uz oca i sv. Gerard, koji će kasnije postati čanadskim biskupom. Spremajući ga za svoga nasljednika na prijestolju, otac mu je isprosio za ženu jednu bizantsku princezu. Prema životopisu, koji je napisan gotovo 100 godina poslije njegove smrti, Emerik je živio u braku u potpunoj čistoći.
Emerik je imao odličnih vrlina te je mogao postati dobar kršćanski vladar, ali se Providnosti drukčije svidjelo. Nama, zaista, Božji putovi nisu shvatljivi, ali u duhu vjere valja ih prihvatiti, kao što ih je prihvatio i sv. Stjepan kad mu je bilo javljeno da mu je sin Emerik, njegova nada i uzdanica naroda, u lovu nesretno poginuo. Tom ranom i nenadanom smrću stvorila se teška situacija u pitanju naslijeđa na ugarskome prijestolju koje bijaše tim dvojbenije što se radilo o mladom kraljevstvu koje je prvi kralj sv. Stjepan nastojao utvrditi te duhovno i moralno uzdići. Kao godina smrti svetoga Emerika računa se 1031.
Na današnji dan još se slave svi srijemski mučenici, Elizabeta, Timotej

04 studenoga, 2007

ZAR NEMAMO VREMENA BITI SVECI?



Gospodine, Ti si također iznad lonaca i tava, a ja nemam vremena biti svetica i Tebi za ljubav bdjeti noću, niti mogu meditirati u jutarnjem sumraku ni u olujnom horizontu. Učini me sveticom dok pripremam obroke i perem tanjure. Prihvati moje hrapave ruke jer su za Tebe postale hrapave. Može li moj sudoper biti ravan nekom gudalu koje izvodi nebesku melodiju na nekoj tavi? Tako ju je teško očistiti i tako je ogavna. Čuješ li, Gospodine dragi, glazbu o kojoj mislim? Prošao je čas za molitvu dok sam prala suđe od večere, a nakon toga vrlo sam umorna. Dok još ujutro moje srce pjeva na poslu, navečer davno prije mene polazi na počinak. Daruj mi, Gospodine, svoje neumorno srce da u meni radi umjesto mojega. Svoju sam jutarnju molitvu izmolila noću u čast Tvoga Imena. Izmolila sam je unaprijed za posao sutrašnjeg dana koji će biti sasvim jednak današnjem. Gospodine, Ti si također iznad lonaca i tava, i molim Te smijem li Ti umjesto osvojenih duša ponuditi umor koji me hvata kad vidim talog kave i zagorene lonce u kojima se kuhalo povrće? Sjeti me na sve što lako zaboravljam, ali ne samo zato da bih uštedjela na stepenicama, nego da bi moj savršeno prostrt stol bio molitva. Iako imam Martine ruke, ćud mi je Marijina i kad čistim crne cipele, Gospodine, pokušavam u njima naći Tvoje sandale. Dok ribam pod, mislim kako su one hodale zemljom. Gospodine, prihvati ovo moje razmatranje jer nemam vremena za više. Gospodine, učini od svoje Pepeljuge nebesku princezu; zagrij cijelu kuhinju svojom ljubavlju i rasvjetli je svojim mirom. Oprosti mi što se toliko brinem i pomozi mi da prestane moje mrmljanje. Gospodine, Ti koji si pripremio doručak na jezeru, oprosti svijetu koji je tada rekao: "Pa što dobra može doći iz Nazareta?" sv. Terezija Avilska

Moja šibica

Uvijek kad se približi Božićno vrijeme ili kad padne prvi snijeg, sjetim se one poznate priče o djevojčici sa šibicama. Sjećam se kad mi ju je mama prvi put ispričala, znala sam plakati noćima. Danas, dvadeset godina kasnije, kad god se sjetim te priče, znam zaplakati. Uvijek sam vjerovala da priča nije izmišljena i da je uistinu postojala djevojčica koja je bila sama na Badnjak i da je u Božićnoj noći umrla i otišla u Nebo.I danas vjerujem da je tako. Uvijek sam vjerovala da je Božić vrijeme darivanja. Ali ne mislim na materijalna darivanja. Vjerujem da je Božić vrijeme kada darujemo sebe jedni drugima. Jer, to se ustvari i zbilo prije 2 000 godina. Bog je poslao svoga Sina, darovao nam je svoga Sina iz ljubavi i zbog ljubavi. Vjerujem da to Isus od nas želi i danas. Želi da nam Božić postane vrijeme kada nećemo gledati u izloge dućana, već u izloge srca drugih ljudi. Kako je tužno kad si sam i kad nemaš nikoga. Koliko li sam se puta ja tako osjećala, baš kao ta djevojčica. Sigurna sam da ta djevojčica nije bila sama na ulicama grada.Sigurno je bilo prolaznika na ulici, u gradu. Jesu li se oni osvrnuli i pogledali u nju? Jesu li možda primijetili da njoj ne treba ništa drugo osim toplog ljudskog zagrljaja? Ne, nisu… Primijetili su je tek kad je mrtva, s osmijehom, smrznuta ležala na pločniku zatrpana snijegom s posljednjom ugašenom šibicom u ruci.Koliko smo mi puta tako prošli pokraj nekoga i nismo ništa primijetili!Nismo gledali.Mi stalno negdje žurimo i nikad nemamo vremena pogledati ljude oko sebe. Svi bi mi htjeli mijenjati svijet, a nemamo vremena ni za sebe. Prijatelju… zaustavi se sad malo… razmišljaj što ćeš napraviti i kroz ovo vrijeme Adventa. Potrudi se, ne samo u Adventsko i Božićno vrijeme, već u svako vrijeme, gledati oko sebe i vidjet ćeš da je mnogo «djevojčica sa šibicama» koji čekaju, ništa drugo, osim tople riječi ili čak možda samo osmijeha. Blažena Majka Terezija jednom je rekla: «Znam da neću spasiti svijet, možda čak ni one kojima pomažem, ali ipak moram početi»Da, moramo početi…moramo se pokrenuti, jer mnogo je onih kojima je ostala još samo jedna šibica.
Bezbožnici govore: "Nema Boga. On je mrtav. Ne čuje, nevidi." Jadne, slijepe duše! Ne, On nije mrtav, nego je strpljiv.Gleda da vidi koliko ćete daleko odlutati i čeka dok ne vidi daje mjera prevršena. Da, jednoga dana vidjet ćete.

"...Doista, tko je najmanji među vama svima, taj je velik"


Kako je on božanski ljubezan kad mi ne dopušta da se navežem na bilo koju stvorenu stvar.

On zna dobro: kad bi mi dao samo sjenu sreće

da bih se uz nju priljubila svom silom,

svom snagom svoga srca.

On hoće da sve bude za njega...

Pa dobro! Sve će biti za njega, sve!

I kad budem osjećala da mu

ne mogu ništa pokloniti,

tada, kao ove večeri,

dala bih mu to ništa!



sv. Mala Terezija od Djeteta Isusa i Svetoga Lica

Noćna molitva

Isus ti želi doći u posjet usred noći.
Pripremi za njega sobu i slušaj njegove želje:
Siromašna i jednostavna sobica.
Mali krevet koji označava šutnju;
uvijek novi madrac poljepšančinima poniznosti,
jastuk milosrđa, pokrivač strpljivosti,
velikibijeli zastori koji označavaju sjedinjenje koje
priječi da se ljubav ne ohladi vjetrom napasti. I
sus bi trebao i noćnu lampicu.
Staklo je nada i vjera, ulje je neprekidna molitva,
pluto je Božja ljubav koja uzdiže dušu iznad zemlje,
fitilj je zauzeta požrtvovnost koja zaboravlja svoje interese
da usreći druge, i posljednje,
plamen koji osvjetljava (tamu)
je poslušnost i čistoća nakane

Razmišljanje

Ne mogu reći da ništa nemam i da ništa ne vrijedim.
Jer, Bog me je stvorio na svoju sliku, i koliko god moje ljudske sile bile malene,
nestalne i nedostatne, Isus traži od mene ono malo koliko imam, a on će umnožiti.
Bog želi suradnju s čovjekom, makar je čovjekov udio neznatan.
No Bogu je vrijedan.
Danas od mene Bog traži da budem njegova među svojom braćom i sestrama,
poziva me da budem među svojom braćom i sestrama,
poziva me da budem znak njegova praštanja i pomirenja time što ću i ja poraditi na pomirenju i opraštanju među svojom braćom i sestrama, na materijalnom i duhovnom obilju.
Neću valjda i ja reći da "ništa nemam?"

Molitva zaljubljene duše

Gospodine Bože, Ljubljeni moj!
Ako te sjećanje na moje grijehe još zadržava da mi ne dadeš ono što te molim, čini moj Bože, s obzirom na njih kako hoćeš, jer to je stvar koju želim više od svega; ali daj radi po svojoj dobroti i milosrđu, pa ću te prepoznati po tome što mi ih opraštaš. Ako pak čekaš na moja djela, da prema djelima uslišiš moju molbu, podaj mi ih ti i izvrši ih ti u meni, pa nek se ispuni tvoja volja u trpljenju što ga od mene hoćeš primiti. No, ako ne čekaš na moja djela, na što drugo čekaš preblagi Gospodaru moj? I zašto još oklijevaš? Tko se može osloboditi od ovih niskih ljudskih načina, ako ga Ti ne uzdigneš k sebi u čistoj ljubavi, Bože moj? Kako će se k tebi uzdignuti čovjek rođen u zabačenosti i u blatu, ako ga Ti Gospodine ne uzdigneš svojom rukom kojom si ga oblikovao? Nećeš mi, Bože moj, oduzeti ono što si mi jednom dao u svom jedinorođenom Sinu Isusu Kristu, u kojem si mi dao sve ono što tražim. Stoga ću se radovati u sigurnosti da nećeš kasniti ako te čekam. ali, zašto ti, dušo moja, umećeš zakašnjenja kad već ovoga časa možeš ljubiti Boga u svom srcu? Moja su nebesa i moja je zemlja, Moji su svi narodi. Pravednici su moji, moji su grešnici. Anđeli su moji i Majka Božja i sve stvari su moje. I Bog je moj i za mene, jer je Krist moj i sav za mene. Što dakle, tražiš i pitaš dušo moja? Tvoje je sve to i sve je to za tebe. Ne skreći na manje i ne zadovoljavaj se mrvicama što padaju sa stola tvog oca. Izađi i slavi se slavom svojom. U njoj se sakri i uživaj i postići ćeš da će se ispuniti želje tvoga srca...