Gospodine Bože, Ljubljeni moj!
Ako te sjećanje na moje grijehe još zadržava da mi ne dadeš ono što te molim, čini moj Bože, s obzirom na njih kako hoćeš, jer to je stvar koju želim više od svega; ali daj radi po svojoj dobroti i milosrđu, pa ću te prepoznati po tome što mi ih opraštaš. Ako pak čekaš na moja djela, da prema djelima uslišiš moju molbu, podaj mi ih ti i izvrši ih ti u meni, pa nek se ispuni tvoja volja u trpljenju što ga od mene hoćeš primiti. No, ako ne čekaš na moja djela, na što drugo čekaš preblagi Gospodaru moj? I zašto još oklijevaš? Tko se može osloboditi od ovih niskih ljudskih načina, ako ga Ti ne uzdigneš k sebi u čistoj ljubavi, Bože moj? Kako će se k tebi uzdignuti čovjek rođen u zabačenosti i u blatu, ako ga Ti Gospodine ne uzdigneš svojom rukom kojom si ga oblikovao? Nećeš mi, Bože moj, oduzeti ono što si mi jednom dao u svom jedinorođenom Sinu Isusu Kristu, u kojem si mi dao sve ono što tražim. Stoga ću se radovati u sigurnosti da nećeš kasniti ako te čekam. ali, zašto ti, dušo moja, umećeš zakašnjenja kad već ovoga časa možeš ljubiti Boga u svom srcu? Moja su nebesa i moja je zemlja, Moji su svi narodi. Pravednici su moji, moji su grešnici. Anđeli su moji i Majka Božja i sve stvari su moje. I Bog je moj i za mene, jer je Krist moj i sav za mene. Što dakle, tražiš i pitaš dušo moja? Tvoje je sve to i sve je to za tebe. Ne skreći na manje i ne zadovoljavaj se mrvicama što padaju sa stola tvog oca. Izađi i slavi se slavom svojom. U njoj se sakri i uživaj i postići ćeš da će se ispuniti želje tvoga srca...
Nema komentara:
Objavi komentar