ZAR NEMAMO VREMENA BITI SVECI?

Gospodine, Ti si također iznad lonaca i tava, a ja nemam vremena biti svetica i Tebi za ljubav bdjeti noću, niti mogu meditirati u jutarnjem sumraku ni u olujnom horizontu. Učini me sveticom dok pripremam obroke i perem tanjure. Prihvati moje hrapave ruke jer su za Tebe postale hrapave. Može li moj sudoper biti ravan nekom gudalu koje izvodi nebesku melodiju na nekoj tavi? Tako ju je teško očistiti i tako je ogavna. Čuješ li, Gospodine dragi, glazbu o kojoj mislim? Prošao je čas za molitvu dok sam prala suđe od večere, a nakon toga vrlo sam umorna. Dok još ujutro moje srce pjeva na poslu, navečer davno prije mene polazi na počinak. Daruj mi, Gospodine, svoje neumorno srce da u meni radi umjesto mojega. Svoju sam jutarnju molitvu izmolila noću u čast Tvoga Imena. Izmolila sam je unaprijed za posao sutrašnjeg dana koji će biti sasvim jednak današnjem. Gospodine, Ti si također iznad lonaca i tava, i molim Te smijem li Ti umjesto osvojenih duša ponuditi umor koji me hvata kad vidim talog kave i zagorene lonce u kojima se kuhalo povrće? Sjeti me na sve što lako zaboravljam, ali ne samo zato da bih uštedjela na stepenicama, nego da bi moj savršeno prostrt stol bio molitva. Iako imam Martine ruke, ćud mi je Marijina i kad čistim crne cipele, Gospodine, pokušavam u njima naći Tvoje sandale. Dok ribam pod, mislim kako su one hodale zemljom. Gospodine, prihvati ovo moje razmatranje jer nemam vremena za više. Gospodine, učini od svoje Pepeljuge nebesku princezu; zagrij cijelu kuhinju svojom ljubavlju i rasvjetli je svojim mirom. Oprosti mi što se toliko brinem i pomozi mi da prestane moje mrmljanje. Gospodine, Ti koji si pripremio doručak na jezeru, oprosti svijetu koji je tada rekao: "Pa što dobra može doći iz Nazareta?" sv. Terezija Avilska