Značenje broja 666

Posljednja knjiga Novoga zavjeta – a time i Biblije – Otkrivenje, nabraja čak 283 broja, pri čemu je posebno mjesto rezervirano za broj 7. Ta se knjiga pripisuje piscu četvrtog Evanđelja, dakle Ivanu evanđelistu, koji i sam sebe naziva tim imenom (Otk 1,1.4.9). Pisac se u viđenjima, slikovitim govorima i znamenjima – upravo preko simbolike brojeva – obraća ugroženim prvim kršćanskim zajednicama u Maloj Aziji. Zbog toga je Otkrivenje knjiga utjehe što je Bog upravlja zajednicama, a spada u apokaliptičnu književnost.
U toj su se vrsti književnosti, osobito raširenoj neposredno prije Kristova rođenja i nakon njega, pored starodrevnih slika i kozmologije upotrebljavala i umovanja o brojevima, početnim slovima, diobama, priče o velikim životinjama i anđelima. Nešto od te apokaliptične književnosti možemo naći i u biblijskim tekstovima, koji u usporedbi s drugim izvorima, posebno što se tiče simbolike brojeva, djeluju doista trijezno. U tom kontekstu treba promatrati i broj u Bibliji, u kojoj brojevi imaju više »kvalitativnu« nego kvantitativnu vrijednost. Zato bi nerazumno bilo te brojeve čitati na fundamentalističko-literarni način, koristeći ih za eventualna predviđanja budućih katastrofa ili pak za predviđanje svršetka svijeta, kao što čine neke apokaliptične sekte.
Broj »666«, o kojemu piše pisac Otkrivenja, doista je simbol zvijeri kako piše: »U ovome je mudrost: u koga je uma, nek odgoneta broj Zvijeri. Broj je to jednog čovjeka, a broj mu je šest stotina šezdeset i šest« (13,18). Zvijer je pak impersonalno Zlo, pa i u carskome Rimu koji je proganjao prve kršćane. Taj broj trebalo bi čitati, kažu tumači svetopisamskih tekstova, kao zbroj: 600 + 60 + 6. A 6 je nesavršeni i negativni broj, jer je polovica od 12, a manje od 7, koje se smatra brojevima savršenstva i punine.
Ipak, talijanski bibličar Gianfranco Ravasi u svom komentaru Otkrivenja ističe da se ne bi smjelo isključiti niti činjenicu da je autor te knjige možda u »šifri« s brojevima »666« ispisao ime rimskoga cara Nerona, prema posebnoj tehnici nazvanoj »gematrija«. Taj pojam aramejskog je podrijetla, a plod je iskrivljavanja grčke riječi »geometrija«. Prema toj tehnici, svakoj se riječi iz abecede pripisivala numerička vrijednost, pa su tako nastali kriptogrami s numeričkim nizovima. Ako bi to tumačenje bilo točno, ne treba smetnuti s uma niti činjenicu da pisac Otkrivenja upozorava da je zbog vjere bio prognan na Patmos (1,9), pa ne bi bilo neobično da se iza broja »666« doista i krije ime progonitelja – cara Nerona.

43. Planinarski križni put - "Neka vam bude po vjeri vašoj"

Napokon je došao i taj dugo iščekivani vikend. Iako sam jednim dijelom bila dosta tužna jer nismo išli u Požegu, u srcu sam znala da je to bila Božja volja, jer smo očito bili negdje drugdje potrebniji. Na kraju se tako i pokazalo. Jer sva ona radost, čuđenje, zbunjenost, tu i tamo pokoja suza na licima ljudi koje smo na putu susretali, bila su plod našeg hoda dugog više od 30 kilometara. Kao što ću i ja danima misliti o prelijepim iskustvima o tom putu, vjerujem da će i ljudi koje smo susreli još dugo, dugo, dugo razmišljati o tolikoj količini mladih koja nikad prije nije prošla ispred njihovog doma. Uistinu mi je bio poseban ovaj PKP. I zbog Terezije koja ne može ne izmamiti osmijeh na lice, i zbog Roka koji mi je krao rakiju iz torbe. Zbog Radovanovog IDEEEEMOOOO, zbog Vjerana, Maje, Alena (poznatijeg kao Spužva Bob), zbog dečkiju iz Brdovca, ekipe iz sv. Obitelji, sv. Blaža, Donje Lomnice, Dugog Sela i mojih prekrasnih Foretića i Ivane, zbog Dore koju sam neprestano tražila, zbog Josipa i njegove mandoline, zbog prekrasne gitaristice, zbog Domagoja, Duje i njihovih predivnih propovijedi. Zbog Danijela i njegovih novih svjetlećih štapova, zbog Milana i zbog prekrasnih divnih, nasmiješenih lica koja se nisu sramila reći: Da, Bogu svom darujem sve. I sve što imam je On.
Mogla bih tako u nedogled nabrajati sve ono što mi je milo na planinarskom križnom putu, no ipak sve to dugujem samo Njemu - Isusu koji mi neprestano pokazuje koliko me ljubi, koliko me voli, koliko je radostan zbog mene. Ima jedna predivna stvar koja me jako potresla i možda nikad to nisam doživjela u ovih 17 pkp-ova. Za vrijeme postaje kada smo šutjeli, razmatrala sam o povjerenju koje Bog ima u mene i kakvo je moje povjerenje u Boga. I tako razmatrajući, došli smo do jednog zavoja na kojem nas je dočekao starac. Bila sam odmah iza križa. Još iz daljine sam ga uočila i tako promatrala. Kako smo mu se približavali, starac se sa suznim očima nasmiješio, skinuo svoju kapu i poklonio se Križu. U tom trenutku, mene su preplavili osjećaji radosti. Također sam se nasmiješila s malo suznih očiju i u sebi pomislila: Bože, pogledaj - ovaj čovjek možda nema ništa, a opet ima sve, jer ima vjeru u Tebe. Ta gesta skidanja kape i poklona Isusu, tako su jasno dala do znanja koliku vjeru ovaj čovjek ima u Boga. Dugo sam poslije još razmišljala o tom starcu na zavoju puta i kad god ga se sjetim, mene prođu trnci i izmami mi se osmijeh na licu.
Pitala me moja Dora, koliko ću još ići na planinarske križne puteve. Nisam znala odgovoriti na to pitanje, jer najradije bi hodala do kraja svog života, no svjesna sam da mi je to nemoguće. Nije mi palo na pamet razmišljati, jer je Planinarski križni mjesto na kojem sam prvi put u svom životu, shvatila koliko je život prekrasan, radostan i plodonosan kad imaš Boga u svom životu.
Bilo mi je teško hodati, priznajem, jer mi dva dana bol u leđima nije popuštala. Dobila sam i žuljeve, bol u ramenima me ubijala, palčana kost na desnoj nozi mi je strašno natekla, ali ipak sam na kraju zaplesala i podigla ruke u zrak i viknula: MI ŽELIMO UZDIĆI ISUSA, VISOKO DA CIJELI SVIJET VIDI GA.
Došla sam kući i na sestrino pitanje kako mi je bilo, odgovorila sam osmijehom jer sam u tom trenutku uistinu bila najsretnija na cijelom svijetu.

Vidimo se na slijedećem planinarskom križnom putu....

Petak 13.

Danas je "opet" petak 13. Strah od broja 13 snažan je u današnjem svijetu. Prema istraživanjima, više od 80 posto nebodera u svijetu uopće nema 13-ti kat. Mnoge zračne luke nemaju 13-tu sletnu stazu. U bolnicama i hotelima često ne postoji soba broj 13. U talijanskoj Firenzi, kuće koje se nalaze između kućnih brojeva 12 i 14 označene su brojem 12 i pol. Mnogi triskaidekafobi, kako se nazivaju ljudi koji se boje broja 13, upiru prstom i u neuspjelu misiju na Mjesec, "Apollo 13". Meni je ovo presmiješno. Kad god se sjetim da Mexicanci, kojih je više od 90% vjernika, upravo grade zgrade bez 13. kata. Oni vjeruju da broj 13 donosi nesreću. Uče li onda i djecu u školi da nema broja 13? Ako netko slavi rođendan 13. u mjesecu, prebaci li ga na sljedeći dan? Dalo bi se sad o tome raspravljati danima, no vrlo mi je smiješno da jedna "katolička" zemlja vjeruje u takve stvari. Možda su mislili na praznovjerje broja 13, pa su rekli da su vjernici. Možda je i Isus preskočio 13. dan posta u pustinji. Tko zna! no, ja se radujem kad čujem da je petak 13. Meni je to super. Kad većina strahuje od nećega da će im se dogoditi, ja stavim osmijeh na lice i uživam. Uvijek me privlačilo ono što druge nije. Volim petak 13. Sestra mi je rođena na petak 13. Mama također na petak 13. i to na Veliki petak. Odakle ljudima ustvari taj strah od petak 13.? Malo sam istraživala i evo što sam našla... ovo navedeno u zagradi su moji komentari.

Dossey, koji je ujedno i povjesničar i istraživač folklora, kaže da je strah od petka 13-og ukorijenjen duboko u prošlosti, i da postoji mnogo slučajeva povezanosti davnih nesretnih događaja s brojem 13 i petkom. A kada se spoje broj 13 i petak, dobivamo nekakav super-nesretan dan…. Osim ako ste rođeni upravo tog dana; kruže priče da je u tom slučaju to vaš sretan dan. (trebalo bi sada pitati moju mamu i sestru)

Strah od broja 13 Dossey je uspio povezati s davnim norveškim mitom o dvanaestoro bogova koji su priredili večeru u Valhali (ekvivalent kršćanskom raju u nordijskoj mitologiji), na koju je nepozvan upao 13-ti gost, nestašni Loki. Loki je nekako uspio navesti slijepog boga tame, Hodera, da pogodi Baldera, boga veselja i zadovoljstva, strelicom od bijele imele. Balder je umro i cjela zemlja zavijena je u crno; bio je to loš, nesretan dan. Od tog trenutka, broj 13 smatra se kobnim i zlosutnim.
Također, prema vjerovanjima iz vremena starog Rima, vještice su se uvijek sastajale u skupinama od 12. Trinaesti sudionik okupljanja redovito je bio sam Vrag. I u Bibliji postoji referenca na nesretni broj 13: Juda, apostol koji je izdao Isusa, bio je trinaesti gost na Posljednjoj večeri. (u Kojoj Bibilij? Ja to nisam uspjela pronać, pa ako netko pronađe, molim da mi javi. Gdje piše da je Juda bio baš 13. gost?. On je bio njegov Apostol, a ne gost.)
Kad je o petku riječ, poznata je činjenica da je Isus bio razapet upravo na taj dan. (Ako i je to istina, ta Njegova smrt ne bi trebala biti nešto loše, jer smo mi po toj smrti spašeni. Stoga, trebali bi raditi upravo suprotno - Bogu zahvaljivati na petku).
Neki tumači Biblije tvrde da je Eva upravo u petak navela Adama da kuša zabranjeno voće, a možda je najznakovitije vjerovanje da je Kain ubio svog brata Abela baš u petak 13-og. (Ako mi netko može objasniti ovo tumačenje, bila bih mu vrlo zahvalna, jer ne znam jesam li igdje pročitala da se sve ovo dogodilo u petak i to na broj 13.? Koji su to tumači Biblije otkrili?)

Thomas Fernsler, znanstveni suradnik u Centru za matematiku pri Sveučilištu Delaware (Newark, SAD), smatra kako se broju 13 čini nepravda zbog njegove sudbine – mora slijediti broj 12.
Naime, numerolozi broj 12 smatraju "potpunim" brojem: 12 je mjeseci u godini, 12 znakova zodijaka, 12 bogova na Olimpu, 12 plemena Izraela, 12 apostola… Kad se broju 12 doda 1, narušava se njegova "potpunost", i dobiva se nesavršen broj – Fernsler tvrdi da je upravo to razlog povezanosti broja 13 s nesrećom.
ljudi koji s petkom 13-im povezuju negativne osjećaje, moraju naučiti kako se fokusirati na ugodna razmišljanja, koja će generirati ugodne osjećaje, i smanjiti strah od petka 13-og.
"Ti ljudi nisu poludjeli, samo su izgubili kontrolu nad svojim osjećajima", kaže Dossey od triskaidekafobima. "Oni svoje misli usmjeravaju u krivom pravcu, i u svojim umovima nose ogromnu sliku nečeg strašnog što bi im se moglo dogoditi."
"Ljudi moraju shvatiti da su sami odgovorni za većinu dobrih i loših stvari koje im se događaju u životu, i trebali bi se koncentrirati na pozitivnu stranu svojih života: sagledati stvari koje im se događaju s pozitivne strane, sjećati se lijepih stvari iz prošlosti, i biti spremni da preuzmu kontrolu nad svojom budućnošću.

Narodna predaja također nudi rješenja od prokletstva petka 13-og. Jedno od njih nalaže kako se pogođena osoba mora popeti na vrh planine ili visoke zgrade, i tamo spaliti sve svoje poderane čarape. Drugo kaže da je potrebno stajati na glavi i grickati – hrskavicu.
Sreća i praznovjerje


Sretni ljudi sreću savršene partnere, ostvaruju svoje životne ambicije, imaju bogate karijere, žive sretne i ispunjene živote. Svoj uspjeh ne duguju napornom radu, iznimnom talentu ili vrhunskoj inteligenciji – naprotiv, oni jednostavno imaju neku čudnu sposobnost da uvijek budu na pravom mjestu u pravo vrijeme. Oni su – sretnici.

Profesor Wiseman pokrenuo je 1994. godine projekt kojim je pokušao znanstveno objasniti zbog čega neki ljudi žive takve savršene živote, i razviti tehnike koje bi i svima ostalima omogućile da ostvare isto. "Projekt sreća" obuhvatio je na stotine kako iznimno sretnih, tako i iznimno nesretnih ljudi.
Između ostalih istraživanja, 4000 ljudi sudjelovalo je u velikom on-line istraživanju, gdje su sami ocjenjivali smatraju li se sretnima ili nesretnima, i gdje je ispitivan stupanj prakticiranja različitih praznovjernih aktivnosti.

Istraživanje je pokazalo da sretni ljudi običavaju prakticirati nekakve praznovjerne rituale, koji bi im trebali donijeti sreću, poput kucanja o drvo, nošenja amuleta ili držanja palčeva.
S druge strane, nesretni ljudi vjeruju u praznovjerje koje nosi nesreću, poput razbijanja ogledala, hodanja ispod ljestava ili – broja 13.

To je bilo prvo istraživanje takve vrste, i razlike između 'sretnih' i 'nesretnih' ljudi su bile značajne: na primjer, 49% sretnih ljudi redovito 'drži palčeve', za razliku od samo 30% nesretnih. Također, samo 18% sretnih ljudi postaje tjeskobno kad razbiju ogledalo, za razliku od 40% nesretnih ljudi. Možda je najznačajniji podatak sljedeći: 55% nesretnih ljudi boji se broja 13, za razliku od samo 22% sretnih…

Istraživanje je također otkrilo najčešća praznovjerja, i postotak ljudi koji u njima sudjeluje:

1. Kucanje o drvo – 86%
2. Držanje palčeva – 64%
3. Prolaženje ispod ljestava – 49%
4. Razbijanje ogledala – 34%
5. Strah od broja 13 – 25%
6. Nošenje hamajlije ili amuleta – 24%

To su iznenađujuće velike brojke, koje pokazuju da je praznovjerje i u današnjem svijetu vrlo snažno. Čak je 86% ljudi izjavilo da su i sami sudjelovali u barem jednom od ovih praznovjerja, a na praznovjerje nisu imuni čak ni znanstvenici: 15% ljudi sa znanstvenim zaleđem priznaje da se boji broja 13.

Nakon nekog vremena

Tek sam se neki dan sjetila koliko dugo nisam posjetila ovu stranicu... mogla bih pronaći mnoge izgovore, ali bit ću iskrena i reći da mi se uopće nije ni dalo. Trenutno, ne nalazim nikakve motivacije za bilo što dobro napraviti. Uhvatio me nekakav besmisao. Kad god pokušavam biti bolja osoba, promijeniti ono loše u meni, kad se želim izgraditi u bolju i kvalitetniju osobu, eto ti doslovno vraga koji me u tome spriječava, a ja to dopuštam. Tu bi sada trebala pokazati svoju snagu i vjeru u Boga, ali ona kao da se gubi. Sama dubina moje duše i mog srca zna koji je pravi put. I to dolazi u moju svijest i savjest koja mi to govori. No previše sam rob ovoga svijeta koji me povlači k sebi. Htjela bi zavrsnuti i reći: O Bože, pa zar nećeš svrnuti pogled svoj na mene?
Svi moji prijatelji me smatraju borbenom, snažnom, a u sebi sam ranjena i krvarim. I nema nikog ko bi to vidio. Ne želim se jadat, niti plakat, jer tome nema mjesta u životu jednog vjernika.

No, dosta o meni... ajmo sad malo o mom autu.. (kojeg nemam)...

Da, prošao je još jedan Holywin za kojeg smatram da je bio najbolji dosada... Zahvalna sam samo Bogu, jer mi je pokazuje da je to ono što On želi i stavio me tu da budem sluškinja beskorisna. Raduje me što mogu negdje utkati nešto svoje za Boga. No, također moram i posvjedočiti nešto. Prije samog Holywina, javila mi se jedna NN djevojka i zatražila pomoć da se molimo za nju, jer je ona odustala od života. Puno sam razmišljala i nekako sam se i ja vratila u svoju prošlost. .loše društvo, loš način života, smisla nigdje nisam vidjela. I dok sam tako lutala zagrebačkim ulicama, pala sam na samo dno svega. U jednom trenutku zahvatila me Njegova ruka i rekla: Hej Rajka, pa ja te trebam živu. Isprva nisam shvaćala što Mu to znači, i nisam se previše trudila to shvatiti. Ali nakon nekoliko godina sve je došlo na svoje. Pronašla sam svoj smisao koji je bio samo Bog. I sve što radim, radim da se On proslavi i da Njegova ljubav obuzme svako srce.
Bilo mi je žao te NN djeovjke, jer sam se i sebe sjetila. predložila sam svojim glumcima da taj Holywin prikažemo Bogu za nju, za njeno spasenje. Dva mjeseca mi se djevojka nije javljala i nisam znala što se događa. Moji prijatelji i ja imali smo duboku vjeru u Boga da će je spasiti. Čak štoviše bila sam sigurna u to. Svaki skeč i ples, prikazali smo za nju. Holywin je prošao. Došlo je toliko ljudi da nisu gdje sjest. ali Bogu hvala, uvijek ima mjesta podu. Bila sam presretna. Od sreće sam se tresla ko šiba. U jednom trenutku sam pogledala iza sebe i pokušala uloviti pogled te NN djevojke. NIsam znala koja je, ali sam bila sigurna da me zna. MIslila sam, možda će Bog dozvoliti da je prepoznam. Nisam ju prepoznala, a kasnije sam i zaboravila. nakon nekoliko dana, primila sam njezin mail u kojem mi je napisala ovo, a s time ću i završtiti, jer nema potrebe kasnije išta pisati: DRAGA RAJKA oprosti mi, DOŠLA SAM SEBI, ISUS MI JE VEĆ OPROSTIO, MOLIM SE I BORIM SE. BOG TE BLAGOSLOVIO...

Bog neka tebe blagoslovi draga NN djevojko...