Nakon nekog vremena

Tek sam se neki dan sjetila koliko dugo nisam posjetila ovu stranicu... mogla bih pronaći mnoge izgovore, ali bit ću iskrena i reći da mi se uopće nije ni dalo. Trenutno, ne nalazim nikakve motivacije za bilo što dobro napraviti. Uhvatio me nekakav besmisao. Kad god pokušavam biti bolja osoba, promijeniti ono loše u meni, kad se želim izgraditi u bolju i kvalitetniju osobu, eto ti doslovno vraga koji me u tome spriječava, a ja to dopuštam. Tu bi sada trebala pokazati svoju snagu i vjeru u Boga, ali ona kao da se gubi. Sama dubina moje duše i mog srca zna koji je pravi put. I to dolazi u moju svijest i savjest koja mi to govori. No previše sam rob ovoga svijeta koji me povlači k sebi. Htjela bi zavrsnuti i reći: O Bože, pa zar nećeš svrnuti pogled svoj na mene?
Svi moji prijatelji me smatraju borbenom, snažnom, a u sebi sam ranjena i krvarim. I nema nikog ko bi to vidio. Ne želim se jadat, niti plakat, jer tome nema mjesta u životu jednog vjernika.

No, dosta o meni... ajmo sad malo o mom autu.. (kojeg nemam)...

Da, prošao je još jedan Holywin za kojeg smatram da je bio najbolji dosada... Zahvalna sam samo Bogu, jer mi je pokazuje da je to ono što On želi i stavio me tu da budem sluškinja beskorisna. Raduje me što mogu negdje utkati nešto svoje za Boga. No, također moram i posvjedočiti nešto. Prije samog Holywina, javila mi se jedna NN djevojka i zatražila pomoć da se molimo za nju, jer je ona odustala od života. Puno sam razmišljala i nekako sam se i ja vratila u svoju prošlost. .loše društvo, loš način života, smisla nigdje nisam vidjela. I dok sam tako lutala zagrebačkim ulicama, pala sam na samo dno svega. U jednom trenutku zahvatila me Njegova ruka i rekla: Hej Rajka, pa ja te trebam živu. Isprva nisam shvaćala što Mu to znači, i nisam se previše trudila to shvatiti. Ali nakon nekoliko godina sve je došlo na svoje. Pronašla sam svoj smisao koji je bio samo Bog. I sve što radim, radim da se On proslavi i da Njegova ljubav obuzme svako srce.
Bilo mi je žao te NN djeovjke, jer sam se i sebe sjetila. predložila sam svojim glumcima da taj Holywin prikažemo Bogu za nju, za njeno spasenje. Dva mjeseca mi se djevojka nije javljala i nisam znala što se događa. Moji prijatelji i ja imali smo duboku vjeru u Boga da će je spasiti. Čak štoviše bila sam sigurna u to. Svaki skeč i ples, prikazali smo za nju. Holywin je prošao. Došlo je toliko ljudi da nisu gdje sjest. ali Bogu hvala, uvijek ima mjesta podu. Bila sam presretna. Od sreće sam se tresla ko šiba. U jednom trenutku sam pogledala iza sebe i pokušala uloviti pogled te NN djevojke. NIsam znala koja je, ali sam bila sigurna da me zna. MIslila sam, možda će Bog dozvoliti da je prepoznam. Nisam ju prepoznala, a kasnije sam i zaboravila. nakon nekoliko dana, primila sam njezin mail u kojem mi je napisala ovo, a s time ću i završtiti, jer nema potrebe kasnije išta pisati: DRAGA RAJKA oprosti mi, DOŠLA SAM SEBI, ISUS MI JE VEĆ OPROSTIO, MOLIM SE I BORIM SE. BOG TE BLAGOSLOVIO...

Bog neka tebe blagoslovi draga NN djevojko...