Progonstva jesu sastavni dio programa. Ona su neizbježna. I naše najbolje nakane Ijudi koji put krivo shvaćaju. Idu čak dotle da nas kleveću. A to ne čine samo protivnici nego često puta i dobre, pobožne duše. Velika je tuga kad ti neki Ijudi, u ime Boga, zatvore sve putove, bestidno poruše što si uspio sagraditi. Što sada? Iskušenja su nužna. Zašto? Da bismo naučili slušati i trpjeti. A samo tako se učvršćuje duša. Ako nam je milost uistinu zapalila srce, dobit ćemo veliku volju da trpimo. Moramo doživjeti i proživjeti prezir i poniženje, kako bismo zasvjedočili Ijubav prema Gospodinu i njegovoj majci. Trpljenje je najbolja škola Ijubavi. Najuspješnije djelujemo kad upadnemo u tamni oblak, puni tuge i žalosti, kad smo progonjeni, bez utjehe, dok doživljavamo neuspjeh za neuspjehom, kad nam se i najbolji rugaju, dok nas ismijavaju, omalovažavaju, u nas sumnjaju, kad nas preziru, a mi sve to hrabro podnosimo za Ijubav Isusovu. To je preduvjet za plodnu akciju. Ni to nije dosta. Takvim postupkom protivnici moraju razgorjeti našu Ijubav za njih, a nju pokazujemo tako da se za njih molimo. To su temelji akcije bez kojih nema uspjeha. I ne smijemo se žalostiti ako ne vidimo plodove svoga rada. Naše zasluge Bog može upotrijebiti i poslije naše smrti.
3 komentara:
tvoj post me podsjetio na propovijed povjerenika domagoja koju je imao na holywin-u....to je zbilja stvarnost..trebamo dopistiti ponizavanja...tek ce to tada biti pravi nacin trpljenja...i svjedocenje Njega :)
Prihvatiti patnju kao najljepši životni dar-to je znak svetosti!
Pusa
Gogolina
Curke mojeeeee....Znate kako je rekla sveta Mala Terezija: Da, Ljubimče moj, evo, tako će se istrošiti moj
život ... Ja nemam drugoga sredstva da ti dokažem
svoju ljubav, nego da bacam cvijeće, to jest, da ne
propustim nijednu malu žrtvu, nijedan pogled,
nijednu riječ, da iskoristim sva najmanja djela i da
ih činim iz ljubavi ... Hoću da trpim iz ljubavi i
dapače da se radujem u ljubavi... Volim vas!
Objavi komentar